Evo kako tretirati Kronovu bolest..

KRONOVA BOLEST MOŽE ZAHVAĆATI BILO KOJI DIO PROBAVNE CIJEVI. NAJČEŠĆI SIMPTOMI SU PROLJEV, BOL U STOMAKU I GUBITAK NA TEŽINI. SPECIFIČNA JE ZNAČAJKA KRONOVE BOLESTI ZAHVAĆENOST CIJELE ŠIRINE STIJENKE CRIJEVA UPALNIM PROMJENAMA, ZA RAZLIKU OD ULCEROZNOG KOLITISA KOD KOJEG JE UPALA OGRANIČENA NA SLUZNICU.

Upravo iz te činjenice proizlazi niz intestinalnih komplikacija Kronove bolesti: fibrostenotičke ili upalne strikture, fistule i intraabdominalni apscesi. Fistule mogu postojati između vijuga crijeva (enteroenteralne), širiti se između crijeva i kože (enterokutane), prodirati u susjedne organe koji se nalaze uz crijevo (rektovaginalne, enterovezikalne) ili se prezentirati kao perianalna bolest s otvaranjem fistuloznih kanala glutealno ili na koži perinealne regije. Kod djece su česti klinički simptomi zastoj u rastu, zakasnjeli pubertet i nejasni povremeni febriliteti.Do danas nema jasno klinički potvrđenih dokaza o uticaju dijeta na Kronovu bolest, posebno u njenojakutnoj fazi.

U bolesnika koji imaju opstruktivne tegobe i sumnju na suženje lumena crijeva preporučljivo je izostaviti iz prehrane vlakna i cjelovite žitarice, a inzistirati, barem privremeno, na tekućoj i kašastoj dijeti ili enteralnim pripravcima. Polimerni enteralni pripravci su standard u nutritivnom liječenju i potpori bolesnicima s upalnim bolestima crijeva. Nove generacije obogaćene argininom, glutaminom, omega-3 masnim kiselinama ili kratkolančanim masnim kiselinama tek trebaju potvrditi svoju učinkovitost u studijama koje slijede. Sve je više izvještaja o prednostima primjene enteralnih pripravaka obogaćenih transformirajućim faktorom rasta-beta (TGF) u nutritivnom liječenju bolesnika s Kronovom bolesti.

Pothranjenost je osobito učestala pojava u bolesnika s Kronovom bolešću, a posljedica je brojnih faktora kao što su gubitak apetita, izbjegavanje hrane zbog provociranja tegoba, malapsorpcije i maldigestije, interakcija s lijekovima te drugih, u prvom redu postoperativnih komplikacija.U Kronovoj bolesti koja zahvaća tanko crijevo probava i apsorpcija masti mogu biti promijenjene kako zbog same upale pojedinih segmenata crijeva i neadekvatne apsorpcije tako i nakon kirurških zahvata s resekcijom pojedinih segmenata crijeva. U mnogih oboljelih tijekom akutne faze Kronove bolesti razvije se intolerancija laktoze (mliječnog šećera).

Za razgradnju laktoze potreban je enzim laktaza koji luče stanice sluznice crijeva. Budući da upalno promijenjena sluznica luči manje laktaze, molekule laktoze ne razgrađuju se adekvatno i zadržavaju se u crijevu te tako privlače veće količine vode. Također, bakterije u crijevima konzumiraju laktozu i proizvode kiseline (primjerice mliječnu kiselinu) što rezultira pojačanom peristaltikom. Sve opisano nerijetko rezultira učestalim proljevima. Stoga se tijekom akutne faze bolesti preporučuje izbjegavati mlijeko i mliječne proizvode koji sadržavaju laktozu. Obično je potrebno zamijeniti mlijeko i mliječne proizvode sojinim mlijekom i tofuom zbog intolerancije mliječnog šećera laktoze. Fermentirani mliječni proizvodi (npr. jogurt) obično ne sadržavaju laktozu te su stoga sigurni za konzumaciju i poželjni osobito ako sadržavaju probiotičke bakterija.


Bolesnicima je nužno preporučiti unos dovoljnih količina proteina uz adekvatan energetski unos kako bi održavali poželjnu tjelesnu masu. U djece i adolescenata ova je preporuka osobito važna zbog poboljšanja rasta i pravilnog razvoja.Također, dugo dojena djeca izložena su manjoj opasnosti od pojave Kronove bolesti u usporedbi s djecom koja su dojena kratko ili nisu dojena.

Uz sve dobro poznate učinke dojenja na zdravlje djeteta na ovome mjestu važno je istaknuti fiziološku aktivaciju imunosnog sustava crijeva kao posljedicu interakcije majke i djeteta te dojenja.Brojne studije upućuju na povezanost rasta rizika od Kronove bolesti s povećanim unosom proteina životinjskog porijekla i ukupnih životinjskih masti, posebno omega-6 višestruko nezasićenih masnih kiselina.

Vlakna u ishrani

Danas se sve veći broj ljudi vraća prirodnoj prehrani kako bi sačuvali zdravlje svog organizma ali ipak jeste li se ikada zapitali da li unosite dovoljno vlakana prilikom prehrane te kakva je njihova svakodnevna funkcija?

Biljna vlakna su veoma važna za naš probavni sistem te olakšsavaju i uklanjaju skoro sve probavne smetnje posebno ona vlakna koja dolaze od biljnog porijekla te je od prije nekoliko godina nauka počela pridavati važnost njihovom djelovanju. Mnogi stručnjaci savjetuju da što češće obraćamo pažnju na to što konzumiramo i šta je to zapravo što svakodnevno unosimo u svoj organizam te nam savjetuju da povedemo računa o unosu biljnih i svih vlakana u svoj organizam. Ako se odlučite da unosite u svoj organizam dovoljne dnevne količine vlakana primjetit ćete znatno poboljšanje a pored toga možete i spriječiti mnoga oboljenja. Prije svega prvo će se u organizmu regulisati holesterol te će doći do smanjenja njegovih vrijednosti a pored toga riješit ćete probleme sa probavom.

Vlakna koja trebamo unositi u organizam nisu ista te se ona dijele na rastvorljiva i nerastvorljiva, a razlika je u tome što se rastvorljiva dobro rastvaraju u vodi i proizvode ih dobre bakterije u crijevima a nerastvorljiva se ne mogu rastvarati u vodi.

Veoma je važno znati da postoje različite vrste vlakana te da su neka od njih veoma bitna za naš organizam a neka su jednostavno beskorisna. Kao što skoro svi znamo da u našem organizmu postoji veliki broj bakterija koje mogu biti dobre i loše a bakterije se jednostavno hrane onim namirnicama koje mi unosimo u organizam te jpotrebno pažljivo održavati ravnotežu bakterija i za to su zaslužna vlakna koja je potrebno unositi svakodnevno. Ljudsko tijelo ne posjeduje enzime koji su bitni za potomaganje u probavi našeg trakta. Biljna vlakna sprečavaju mnoga oboljenja a posebno probavnog trakta kao što je Kronova bolest. Unošenje biljnih vlakana obično može da izazove problem nadutosti ali to ne treba da vas zabrinava jer se organizam veoma brzo navikne na njihovo djelovanje pa se taj problem brzo sanira.

Glavni problem koji otklanjaju biljna vlakna zapravo jeste problem opstipacije koji je dana jako zastupljen među populacijom. Mnogi stučnjaci zapravo smatraju da biljna vlakna u našem probavnom traktu dolaze do stupnja bubrenja i na taj način dovode do povećavanje obima stolice što potiskuje van te dovodi do pražnjenja crijeva i eliminisanja toksina koji se nakupljaju u organizmu. Mnoga istraživanja su zapravo i uspješno dokazala da se naše tijelo na taj način prazni te je efikasno da vlakna koja unosimo dovode do i do gubitka kilograma jer se pojedina vlakna vezuju za vodu koja se nalazi u crijevima što usporava apsorpciju hranljivih sastojaka i na taj način stvaraju osjećaj sitosti što dovodi do smanjenog unosa hrane u organizam.Pored toga grupa ispitanika koja je konzumirala biljna vlakna je dokazala da redovan i pravilan unos dovodi do smanjenja pojave hemoroida, smanjuju mogućnost nastanka karcinoma debelog crijeva od kojim veliki broj ljudi svakodnevno umire te efikasno reguliraju razinu glukoze u krvi te pored toga sprečavaju još nastanak mnogih drugih oboljenja. Savjetujemo Vam hranite se zdravo te unosite biljna vlakna i sačuvajte svoje zdravlje.

Brinite o svom kardiovaskularnom sistemu

Kardiovaskularni sistem uključuje ne samo srce i krvne sudove već i organe koji formiraju krv. Ovo poglavlje obuhvata obične bolesti srca i krvnih sudova na koje može uticati dijetalna modifikacija. Vježbanje, smanjenje dislipidemije, krvnog pritiska i tjelesne težine na normalne nivoe i prestanak pušenja.
Biohemijski parametri srčanih bolesnika pokazuju sniženu razinu albumina i transferina u krvi, smanjen broj ukupnih limfocita, povišenu razinu uree i kreatinina te sniženu razinu kalija i magnezija. Povišene razine uree i kreatinina u krvi znak su smanjenog protoka krvi kroz bubrege.

Pri određivanju dijetoterapije treba uzeti u obzir slijedeće:
-voditi računa o količini soli u hrani
-ako je pacijent pretio reducirati tjelesnu masu
-kontrolirati diurezu (količina mokraće u 24 sata).

Bolesnicima koji dobivaju visoke doze diuretika treba dodati kalij, magnezij, kalcij te vitamine, osobito folate i tiamin. Prehrana nakon srčanog infarkta treba sadržavati lako probavljivu hranu s reduciranim dodatkom soli (1-2.5 g) bez zasićenih masnoća. Konzumacija kafe i alkohola je zabranjena kao i pušenje. Nakon oporavka preporučuje se prehrana mediteranskog tipa uz umjerenu količinu soli.

Dva glavna patološka stanja potstiču kardiovaskularnu bolest:
-Ateroskleroza, najčešći oblik arterioskleroza
-Hipertenzija, ovde uključena kao faktor koji podstiče patologiju i kasnije u poglavlju kao faktor rizika za kardiovaskularne bolesti.

Ateroskleroza

Kod ateroskleroze, masni naslovi holesterola, masti, ili druge supstance koje se akumuliraju unutar arterije propraćene su zapaljenjem. U početku, taloženi materijal ili plaketa je mekan, ali kasnije postaje fibroziran ili čvrst.

Ovaj proces bolesti ometa pumpanje krvi kroz arteriju na dva načina:
-Depoziti postepeno čine lumen manjim i manjim.
-Fibroza ga progresivno otežava arteriji da se stegne ili opusti kao odgovor na zahtjev tkiva za krvlju omogaćenu kiseonikom. Kada je lumen, ili otvor arterije, 70% blokiran ateroskloretičnom plaketom, osoba će vjerovatno pokazati simptome oštećene cirkulacije distalno na opstrukciju.

Hipertenzija

Krvni pritisak (B / P) je sila izvršena na zidove arterija pomoću pumpanja srca. Krvni pritisak se snima u dva broja, na primjer, 120/80. Najveći broj, sistolni pritisak, je pritisak kad srce kuca. Donji broj, dijastolni pritisak, je pritisak između otkucaja. Oba pritiska iskazani su u milimetrima žive (mm Hg). Normalan krvni pritisak je manji od 120/80 mm Hg.

Dijagnoza hipertenzije

Prehipertenzija povećava šansu da postane hipertenzivna. Definiše se kao:
Sistolno očitavanje od 120 do 139 mm Hg, ili
Dijastolno očitavanje je 80 do 89 mm Hg

Hipertenzija se definiše kao:
Nekoliko očitavanja se rade u različitim danima kako bi se eliminisale mogućnosti uzbuđenja ili nervoza koje izazivaju prolazno povišenje. Hipertenzija je klasifikovana kao faza 1 ili 2. Mjerenje krvnog pritiska treba biti dio procjene zdravlja djeteta počevši od 3. godine života. Procjenjuje se da skoro 75% slučajeva arterijske hipertenzije i 90% slučajeva perhipertenzije kod djece i adolescenata trenutno nisu dijagnostikovane .
Osoba sa hipertenzijom možda neće biti bolesna, tako da je praćenje krvnog pritiska često ponuđeno kao usluga za zajednicu. Pored temperature, impulsa, i disanja, krvni pritisak je vitalan znak koji se obično mjeri pri svakoj zdravstvenoj posjeti.

U zavisnosti od uzroka, hipertenzija može biti primarna ili sekundarna. Oko 90% pacijenata koji pate od hipertenzije imaju ili primarnu ili esencijalnu hipertenziju. Ne postoji jednostavan, jasan razlog za ovaj povišeni krvni pritisak. Sekundarna hipertenzija se javlja kao odgovor na drugi događaj ili bolest u tijelu. Jedan takav događaj je trudnoća, tokom koje se može desiti hipertenzija. Lijekovi takođe mogu izazvati sekundarnu hipertenziju. Kontacepcijske pilule koje sadrže progesteron stimulišu proizvodnju renina, što može dovesti do povećanja krvnog pritiska. Kombinovani unos inhibitora monoamin oksidaze (MAOI) i hrana ili piće bogati tiraminom mogu uzrokovati hipertenziju. Sekundarna hipertenzija može rezultovati i bolešću bubrega, nadbubrežnih žlijezda ili nervnog sistema.

Natrijum i kalijum u organizmu

Poželjan unos natrijuma za bubrežne bolesnike je individualan. Serumski natrijum nije pouzdan indikator unosa u CKD. Dijetalni unos natrijuma treba da uzme u obzir krvni pritisak i balans tečnosti organizma, kao i prateće bolesti kao što je kongestivna srčana insuficijencija .

Unos natrijuma za mnoge bolesnike mora biti ograničen da ne bi došlo do retencije sa posljedicom generalizovanog edema. Pacijenti moraju znati da unos natrijuma uzrokuje žeđ a potom i unos tečnosti. Omekšivači vode mogu biti veliki izvor natrijuma, stoga pacijenti moraju biti upoznati s time da ih izbjegavaju. The National Kidney Disease Education Program preporučuje da unos natrijuma bude 1500 mg na dan ili manje. Bolest koja je uzrok slabog rada bubrega određuje potrebe za natrijumom. Jer npr. Glomerulonefritis često može dovesti do hipertenzije i retencije tečnosti pa je smanjen unos natrijuma neophodan. Nizak nivo natrijuma, odsustvo edema, hipotenzija ili normalan krvni pritisak su odlika nekih drugih bubrežnih bolesti kao što je pijelonefritis. Pijelonefritis je upala centralnog dijela bubrega. U slučaju ove bolesti unos natrijuma može biti povećan al i to zavisi od stanja organizma.

Unos kalija, kao i kod nartija mora biti individualno procijenjen. Hipokalijemija ( nizak nivo kalijuma ) se mora izbjegavati jer može izazvati srčane aritmije ili čak srčani zastoj. Zamjenske soli su bogate kalijumom i stoga ih treba izbjegavati, kao i omekšivači vode. Potreba za ograničavanjem kalija općenito se povećava kod bolesnika sa smanjenom količinom urinarnog učinka. Dokazano je da ACE inhibitori smanjuju albuminuriju i brzinu progresije bubrežne bolesti u većoj mjeri od drugih antihipertenzivnih sredstava. Korištenje ACE inhibitora može pogoršati hiperkalijemiju kod pacijenata s naprednom bubrežnom insuficijencijom, stoga ako se moraju koristiti mora se kontrolisati nivo kalija.

Preporučeni unos kalijuma je 2.0 do 3.0 grama na dan. Ako je razina kalija pacijenta povišena (5 do 6,5 mEq / L), unos kalija treba smanjiti na manje od 2,4 grama na dan. Kada je diureza 100-500 ml dnevno a serumski kalij od 5.5 do 6.5 onda je dnevni unos smanjen od 1 do 2 g. U slučajevima anurije preporučeni dnevni unos je 780-975 mg na dan. Temelj za razumijevanje medicinske prehrane bubrežnih bolesnika jeste da ne smije doći do prekomjernih ograničavanja u jelu jer može doći do katabolizma tkiva i pothranjenosti. Prije određivanje prehrane prvo treba provjeriti lijekove koje uzima pacijent, potom ukoliko je na hemodijalizi, provjeriti koliko kalija se uklanja dijalizom jer je to siguran način uklanjanja. Nivo kalija u voću i povrću zavisi od oblika i načina pripreme. Na primjer ½ šolje konzerviranih kruški sadrži 80 mg kalija, dok jedna svježa kruška sadrži oko 210 mg. Kalij je topiv u vodi. S tim pacijenti moraju biti upoznati tako da voće i povrće koje koriste dugo drže u vodi i potom tu vodu odbacuju. Nažalost ovim procesom se gube i vitamini topivi u vodi te zbog toga većina bubrežnih bolesnika mora uzimati suplemente.

U tijelu fosfor,vitamin D i kalcij su u ravnoteži. Kod bubrežnih bolesnika vitamin D se ne može aktivirati što dalje dovodi do niskog nivoa kalcijuma i povišenog nivoa fosfora u serumu. Kada padne nivo kalcija on se otpušta iz kostiju, zbog sekrecije paratiroidnog hormona ( PTH). PTH se izlučuje da bi regulisao nivo kalcija. Ovaj slijed događaja može dovesti do renalne osteodistrofije i vaskularne kalcifikacije,što predstavlja komplikacije hronične bubrežne bolesti. Bubrežna osteodistrofija vodi do neispravnog formiranja kostiju. Vaskularna kalcifikacija povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti što je posebno izraženo kod bolesnika sa CKD.Kontrola razine kalcija i fosfora u krvi uključuje nekoliko pristupa liječenju. Pacijenti sa hipokalijemijom i sekundarnim hiperparatireodizmom primaju aktivirani vitamin D oralno ili ako su na hemodijalizi intravenozno. Aktivirani vitamin D se ne daje onim pacijentima sa visokim nivoom kalcijuma i fosfora u serumu jer bi moglo doći do vaskularne kalcifikacije.

Fosfor je mineral koji se nalazi u kostima i potreban je zajedno sa kalcijumom za formiranje čvrstih kostiju. Pri povišenom nivou fosfora koji bubrezi ne mogu ekskretovati dolazi do izbacivanja kalcija iz kostiju što kosti čini lomljivim. Zbog toga je važna kontrola fosfora u organizmu.

Prehrana kod jetrenih oboljenja.

Usljed poremećaja homeostaze našeg organizma, javljaju se razne nepravilnosti i oboljenja. Prehrana pored tjelesne aktivnosti ima važnu ulogu u održavanju dobrog zdravlja o čemu  postoji neizmjerno mnogo dokaza. Pravilna prehrana uz umjerenu tjelesnu aktivnost pridonosi održavanju tjelesnog i duševnog zdravlja, općoj otpornosti organizma, a kod djece i mladih pridonosi pravilnom rastu i razvoju organizma.Još je stari grčki liječnik Hipokrat u svojoj poznatoj izreci „neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana“ istaknuo utjecaj hrane na zdravlje čovjeka.

U svijetu današnjice, čovječanstvo pati od „sindroma brzih rezultata“, te kod problema oboljenja organizma želi postignuti što brži rezultat ozdravljenja. Korištenjem velike količine industrijskih lijekova brže se postiže rezultat, medjutimta velika kolićina „droge“ može izazvati neke druge poremećaje. Čovjek danas zaboravlja da je prirodna hrana i umjerena, balansirana, raznovrsna ishrana naš primarni lijek kojom možemo izliječiti razne bolesti.Jetra je jedan od ključnih organa u probavi, a iz našeg organizman neprestano eliminira toksine. Kod čovjeka jetra ima važnu ulogu u metabolizmu obavljaјući mnoštvo funkciјa, uključuјući detoksifikaciјu, odlaganje glikogena i proizvodnju krvnih bjelančevina. Јetra također proizvodi žuč, koјi јe važan prilikom probave.Također, ona filtrira krv iz crijeva te obrađuje i sprema hranjive tvari koji se pretvaraju u energiju. Detoksikacijski proces kojeg jetra izvodi ima dva koraka. Prvi je da proizvodi određene enzime koji toksine čine manje lošim za naš organizam, dok drugi korak spaja te toksine s molekulama zbog čega ih je lako izbaciti iz organizma.Jetra je organ koji zbog povećanog unosa toksina u organizam, prehranom ili iz okruženja, može usporeno raditi. Razni su uzroci koji mogu dovesti do poremećaja njenog fiziološkog rada.

Najčešći uzroci akutne upale jetre su, virusi hepatitisa A, B i C, akutni alkoholni hepatitis, neki lijekovi i toksini. Svim navedenim uzrocima zajedničko je oštećenje i nekroza hepatocita manjeg ili većeg intenziteta. U početnoj fazi akutne bolesti glavni simptomi su najčešće inapetenca (odsutnost apetita), povišenje tjelesne temperature, mukla bol ispod desnog rebrenog luka i u žličici, mučnina i povraćanje. U pravilu, ovakvim bolesnicima koji ne povraćaju, barem ne intenzivno, daje se stroga dijeta, a nakon smirivanja simptoma provodi se zaštitna dijeta.

Pothranjenim bolesnicima treba osigurati potrebne količine posebno esencijalnih nutrijenata. Totalna parenteralna prehrana je odabir za teške oblike akutne jetrene bolesti praćene intenzivnim povraćanjima.Čajna dijeta provodi se u početku akutne upale kada nemate teka i ne možete konzumirati hranu. Nastojte piti čaj (kamilica, metvica, matičnjak, šipak, komorač) zaslađen šećerom ili medom. Ako vam odgovara, pokušajte konzumirati: kompot od jabuke, juhu od povrća s rižom, krupicom ili tijestom.Stroga dijeta za prijelazno razdoblje još uvijek je poštedna i sastoji se od jela i pića koja ne opterećuju probavu i jetru. Osim čajne dijete možete, pogotovo ako vam se vraća apetit, uzimati: jogurt, posni svježi sir, krupicu ili rižu na mlijeku, sluzave juhe, juhe uz dodatak riže, zobenih pahuljica i ječma.
Zaštitna dijeta primjenjuje se nakon stroge, prijelazne prehrane, ako se osjećate dobro i vratio vam se apetit. Tada se nastojte držati uputa za dijetoterapiju kod hronične upale, ciroze jetre i hepatitisa.